18 Jan Puna kuća

P U N A   K U Ć A, Đorđe V. Gregović,

PUNA KUĆA je izraz koji u sebi sadrži povišeni simbolički glas, neku vrstu antropološke semantike i blagostanja, ali i raznovrsnost, brojnost, očuvanje, plodnost, zbijenost, sreću. Ali, zar stotinama puta nijesmo čuli za punu kuću đece ili punu kuću čeljadi? O soldima i punoj kamari para da i ne govorimo. O punom srcu, isto.

Zamisao jedne pune kuće su boje, riječi, zvuci, cika i odjeci, baš kao što je i san poslije svega, i nerakidiva veza sa prostorom koji okružuje kuću, koji prolazi kroz kuću da se zauvijek ljube.

Zauvijek? Tako su, ne bez straha, vjerovali preci, pa oni mlađi i sve mlađi, pa odbjegli od kuće i oni što su se kući vratili, i naše odive ali i furešte koje su nas trefile baš tu na tom mjestu. No zauvijek nije i ovo sada, ma kako to zvučalo prirodno i tačno – ovo sada je diluvijalno, pomjereno iz srži, gnostifikovano, u neravnoteži prošlosti i himere, sada je samo naprstak vremena u koji ne stane ni jedan prst.

Zbog te punoće minulog života koji je zalingan u konobe, trnice i kapunjere… iskoračiti u prošlost je ponovna mogućnost otkrivanja. Jer prošlost je puna, svuda i svačija, lažna ili vjerodostojna, a opet, melanholična ili razuzdana, gusta ili prosijana. Samo je malo vještine potrebno da se prošlost u nama pomjeri, dok se svemu što će se još dogoditi ne smijemo prepustiti… ne bez sumnje. Ako pažljivo pratimo tragove onda prošlost nije sumnjiva, a ni neizvjesna. A za budućnost već znamo da je moć zamišljanja, da je nepouzdana kao što su žbiri nepouzdani i lakomisleni, neočekivana kao što je fortunal na pučini uvijek brži od opreza. Konačno, znamo i da je vremenu koje dolazi svaka naša mjera zaludna rabota.

PUNA KUĆA se ne može ni vidjeti ni sagledati jednim pogledom. To bi bilo kao da sve ukućane u oči gledamo istovremeno, a to je svakako nemoguće. Zato samo jedan trag u jednome danu kazuje više nego da sve prevardamo tražeći početak za ono što tek nailazi. Pogledajmo bar u jedan par očiju prije nego nešto progovorimo o svima.

PUNA KUĆA je naš lakonski izraz za sklad, lijepo i neizgovorljivo. Ta kuća prosijava miris domaće supe i priganica, blagi miris vina od lisice i duvana koji se suši na komovu, miris drvenih skala i šufita, miris petrolja i zamršene sijenke na teraci ili lamarinu. A onda, čovjek uđe u prostrani svijet tišine kako bi naučio da osluškuje svijet, još i više onaj nevidljivi, sveobuhvatni prirodni red od tla do neba. I sve čuje.

PUNA KUĆA nije apologija neke bezvremene, amorfne ideje iznikle iz prošlosti – već ideja da se kroz kreativnost vremenom uokviri percepcija prostora, života i duha.

K u ć a   B o s n i ć a

Kuće postoje na razne načine – kuće su markeri, skrovišta, domovi ili čak spavaonice. Takođe, kuće žive na razne načine ali jedino u interakciji sa ljudima, kroz ljudski provizorijum ili namjeru ili san. Postavljene su na najneobičnijim mjestima kao i na očekivanim, pored puta ili duboko u šumi, na ostrvima ili u ravnici. Na svim tim mjestima, ipak, kuće su elementi širokog svijeta, ali u poimanju njihove teritorije – kuće su zaokruženi, distinktivni svijet po mjeri jednog čovjeka ili porodice.

Crtež transformacije u kući Bosnića (Mihailo Petković)

Međunarodni long-term project pod nazivom Pokretne umjetničke kolonije realizuje se u 3 države – Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji. Naš projekat PUNA KUĆArealizovan je u tom kontekstu i kroz partnerstvo.Projekat u sebiprevashodno sadrži ideju pozicioniranja u centru svijeta. Zamisao transformacije porodične kuće Bosnića u Reževićima u rezidencijalni umjetnički prostorje eksperiment i ljudska akcija u precizno određenom centru svijeta. Zašto je upravo ova kuća postala centar svijeta? Možda zbog činjenice da je ideja projekta usmjerena na smisao (na rad umjetnika, na subjekt) a ne na zamisao (na umjetničko djelo, na atribut). Smisao je da umjetnici proizvode svijet, da uvijek iznova postavljaju centar svijeta, da ispituju odnos realnog i mogućeg, da čergare po periferiji. A onda, lutajući poput nomada, vraćaju se u kuću koja sublimira ambijent svijeta i kreaciju pojedinca, kroz maštu ili bol.

Ideja čerge, koja je naglašena projektom, intrigantna je umjetnicima i u umjetnosti – to je reakcija ljudske prirode, to je odluka po sopstvenom izboru, neočekivana i divlja, a opet… ima konotaciju ljudske ambivalentnosti. Čerga je kruženje, naseljavanje i odlaženje, ali skoro nikada u koncentričnim krugovima oko centra već poput kretanja atoma u materiji. Razvijanje projekta u narednom periodu je već samo po sebi čerga: izmjena mjesta, izmjena percepcije i odnosa između učesnika, promjena fokusa i horizonta. Bez hronologije, možda čak i bez namjerno ostavljenih tragova.

Kuća Bosnića je u Reževićima, u selu Katun, malo ispod puta koji je prostrla austrougarska vlast još u devetnaestom vijeku. Mjesne legende kažu da je tuda oduvijek prolazio put, od obale do kontinenta, od juga ka hiperborejskim zemljama. U blizini je u ranom srednjem vijeku sagrađena bogomolja na mjestu današnjeg manastira Reževići. U pehar pred bogomoljom ovdašnji ljudi su dolivali vino za strance i namjernike na tom putu.

Stanovištvo je u selu Katun bilo nekada brojno, nekada još brojnije, nekada su nepredvidljive sile istorije uticale da tu živi jedva stotinjak ljudi. Tako 1875 godine u selu ima 180 stanovnika, 1890 je njih 135, a 1907 u selu živi 228 stanovnika. Jedan vrsni istraživač ovog podneblja boravio je tu 1960 godine i zapisao da u selu ima 21 dom i samo 50 ljudi. Tek malo dalje, u Petrovcu i Svetom Stefanu, novi, ugodniji život je izazivao i poslednje neodlučne da napuste selo. U današnje vrijeme, povratak života u selo je čudo, radost zbog života, nenamjerna i slučajna kohezija ljudi i prirode.

Toponimi su nadživjeli ljude i običaje, možda i sjećanje ljudi. Šume u seoskom ataru su ili vlasništvo Boga ili su ih krčili uzorni domaćini i davali im imena – Vasovci, Ivančevina, Madona, Sveti Nikola, Grablje, Skodrže, Čami-do… Rijetke njive i pašnjaci su prekriveni prašinom vremena, gotovo neprepoznatljivi i zarasli u rastinje i divlje kupine, u kupljene i žuke – Brestovik, Kuk, Palovina, Papradnik, Sveti Vasilije, Dračeva glavica, Pod Strimnja… U selu ima kamenitih gomila koje mještani smatraju ostacima iz paganskih vremena. Selu pripada i Smokvica, oštri i prikriveni dio mediteranske obale, vrijedan neke nepoznate i sačuvane tajne.

Kuće u selu su se razvijale pod romanskim uticajem, oduvijek – to je bogati svijet Latina (Lacmana kako ih nazivaju starosjedioci) ostavio trag, možda i duhove. Građene su sa jednovodnim krovom, dominantnim u arhitekturi Paštrovića mnogo više nego u drugim regijama u okruženju. Takođe su i zidovi u potkrovlju znatno viši od drugih tipova kuće na primorju i imaju spratnu visinu. Tipična kuća je imala 3 dijela – konobu za stoku i ostavu u prizemlju, sprat sa kamarom (sobom) za spavanje je iznad, a ognjište (i kužina – kuhinja) na najvišoj etaži. Kuće su pokrivene tiglom kanalicom, i skoro svaka je imala ograđen prostor ispred koji se naziva avlija ili stombor, nerijetko okružena zidom sa puškarnicama. Ulaz u konobu je definisan voltom, fino složenim kamenom u prepoznatljivom luku…

I kuća Bosnića nosi u sebi tu tipologiju, promijenjenu vremenom tek u onoj mjeri koliko je važno živjeti baš na tom mjestu. Idejni projekat obnove i transformacije u rezidencijalni prostor za rad i boravak umjetnika je sinteza onoga što kuća daje i onoga što su ljudska očekivanja – u tom kontekstu je ovaj projekat više esej nego novela, prije putopis nego pismo.

Radna skica (Kristina Azarić)

Nevladino udruženje ’Za druga’ iz Petrovca realizovalo je projekat PUNA KUĆA kao ideju mapiranja prostora u tradicionalnim paštrovskim selima. I kao istraživanje morfologije života, osobitosti arhitekture, metereologije, ili pustoši u ruralnim i zapostavljevim sredinama. Za taj poduhvat je ponekad potrebno samo razgledanje neba i načina na koji sijenke padaju na zemlju. Ili osluškivanje starih riječi koje bezbrojnim stvarima daju drugačiji izgled, Ili pronalaženje artefakata čije značenje je ljudskim dodirom promijenjeno – od izgubljene i odbačene stvari nastaje izložbeni eksponat, možda uspomena, možda čak i eteričnost materije. Razuđeni materijal, utisci, skice i bjeleške, kreativnost učesnika – prepoznaje se u tome dinamika i specifičnost ideje da se dogradi zatečena ljepota i duhovno osnaži prostor. A to je uspjeh u nesavršenom društvu i ambijentu distopije.

A n k e t a

Sa projektom PUNA KUĆA željeli smo ponovo oživjeti ideju razmišljanja o tradicionalnom paštrovskom selu, ponegdje samo u duhu specifične lokalne arhitekture sa bogatstvom detalja i značenja, a ponegdje u smislu akcije/transformacije postojećih objekata u potpuno novi sadržaj. Hoćemo da ovaj projekat ponudi ideju, višeslojnost, više pravaca u promišljanju kako će u nekoj skorijoj budućnosti izgledati život u tim sredinama izmaknutim iz urbanih centara (Budva, Petrovac, Sv.Stefan). Projektom PUNA KUĆA želimo makar djelimično renovirati poimanje tradicionalnih sela, jer tu se krije dobar potencijal za diskurs, za prekid kontinuiteta sa dosadašnjom praksom, naravno tamo gdje je još uvijek moguće očuvati autentično jezgro pred naletom novih investitora, skorojevića i otimača prirodnog blaga i resursa.

Tokom trajanja kolonije u Reževićima među učesnicima sprovedena je anketa s kojom smo željeli dobiti direktne utiske učesnika o ambijentu u kojem se boravi i radi. Anketa je podijeljena na 2 cjeline – u prvoj cjelini nazvanoj Rečnik i asocijacije, željeli smo kroz relaksiran pokušaj tumačenja arhaičnih riječi dobiti reakciju učesnika na tradicionalno, potisnuto ali vrlo bogato nasleđe. Arhitektura i tradicionalno je druga cjelina u realizovanoj anketi i daje primarnu percepciju učesnika u pogledu arhitektonskih i urbanih karaktera paštrovskih sela, kao i tradicionalnih vrijednosti tih sredina u sadašnjim okolnostima.

Odgovori i kratka analiza ankete

1. REČNIK I ASOCIJACIJE

Stare i već pomalo zaboravljene riječi iz svakodnevnice su učesnicima kolonije bile zanimljive zbog zvučnosti, neobičnosti, latinskog prizvuka. Zabjeleženo je puno maštovitih odgovora u otkrivanju pravog značenja ponuđenih riječi, u manjoj mjeri i tačni odgovori u pogledu značenja. Ovaj segment ankete je osmišljen ad hoc i na osnovu interesovanja učesnika kolonije za lingvističkim arhaizmima koji se još uvijek mogu čuti u govoru Paštrovića.

Riječi kao falcarija, škatula, kapunjera, tramuntana, odiva, gvantijera, krianca ili ventula (i sve druge riječi ponuđene u anketi) su živa materija impregnirana u realizaciju projekta. Taj odnos žive riječi i podneblja jeste korelacija koju su učesnici prepoznali kao poseban segment realiteta i transformacije.

Navodimo neke od originalnijih odgovora na pojedine riječi za koje je traženo objašnjenje u anketi.

Tramuntana (tri prohladna vjetra koji se prepliću duž obale) – odjek s planine, izaziva nejasna stanja svesti; buba od koje se dobija trauma kada je negde sretneš; prirodni pakao; psihički poremećaj; vrsta alge plavozelene boje…

Furba beštija (lukav ali nevješt čovjek) –dama sumnjivog morala; žena veštica; čovek koji voli da popije; žena koja radi u krčmi i ne voli da izlazi u susret mušterijama…

Krianca (tajna, skrivanje) –klinka, kavez za ptice, sumrak, doba dana; dete; metalni lanac; štek za neku vrednost ili da deca ne mogu da nadju novac, lekove, kondome…

Ruštule (domaće slatko pecivo)–Psiho aktivne bobice- izazivaju osećaj fantomskih udova, najčešće nogu; prženice, klešta za krcanje oraha…

Macakan (šinter, čovjek koji brine o napuštenim životinjama) –neviđeno dobar frajer; prvi baja u selu koji je kupio auto; gospodičić; kralj mačaka kojeg svi slušaju; šmeker…

Arija (svjež vazduh, osvježenje) –neko cveće koje ljubavnici poklanjaju jedni drugima; vazduh pun mirisa začinskog bilja; kao kad neko peva u brdima; reka; …

Tavaja (stolnjak) –šporet na drva, nešto kao smederevac samo manje; kuhinjska ostava; tiganj za jaja; cvijet žute boje…

2. ARHITEKTURA I TRADICIONALNO

Drugi dio ankete, primaran po važnosti i povratnim informacijama koje se traže, predstavlja grupisanje odgovora učesnika kolonije na temu urbanog aspekta paštrovskih sela, socijalnog ambijenta, njihovog doživljaja u pogledu arhitektonskih pojedinosti, specifičnosti i nasleđa.

Zatraženi su odgovori na utiske o kući Bosnića u Reževiće, selu Tudorovići, Petrovcu i ostalim sredinama/ambijentima u okruženju kolonije koji su mogli proizvesti određeni utisak na učesnike.

Ovaj dio ankete je podijeljen na 6 različitih vrsta asocijativnog zapažanja.

Radna skica (Miloš Stojković)

Arhitektonski detalji

(odgovori se odnose na kuću Bosnića) –ušuškano ali komunikativno mesto; dvorište; terasa; podrum i porodične slike na zidovima kuće; tradicionalni, većinom propali ili su izgubili svrhu (česma za bistjernu, stubovi za noseće grede…) ali su vrlo lepi i mogu se iskoristiti u druge svrhe; bistijerna pred kućom… Ovo su samo neki od odgovora u pogledu traženja arhitektonskih detalja koji odlikuju prostor kuće u Reževićima.

(utisci iz sela Tudorovići) – kamen na koji se oslanja greda; istorija čitljiva u svakom kamenu; išarani crepovi; ulazne kapije, stepeništa; prozori, grupacija kuća; fantastične jednovodne kuće; lude tridesete na nađenoj ambalaži; otvoreno i dominantno…

(opšti utisak o Petrovcu i paštrovskim selima) – Svako naselje ima svoj identitet i karakter neočekivano različit bez obzira na relativno male udaljenosti; guvno; novi hotel As u izgradnji, poput čudovišta koje će svake sezone pojesti prve goste, kada jednog dana bude završen; Smokvica; Skadarsko jezero je bilo magično…

Boje, svjetlost

(kuća Bosnića) – plava, zelena, crvena; noću svetlo iz frižidera i pogled ka pučini; kuća je osvetljena i provetrena; roze i plava; kontrast svetlo-tamno; iz mekano braon dvorišta ulazi se u „jarko sivu“ kuću – sprat je bordo boje i vodi do terase plemenito žute, pune zdravlja i zadovoljstva; zagasita svetlost pogotovu zbog južine koja je mahom dominirala, vrlo malo boja iz spektra crvene; roze, svetlo-pink i sivo od kamena…

(Tudorovići) – sivoplava, tamnozelena; kamen korišćen za materijalizaciju zidova takođe je zanimljiv kada preko njega svetlost krene da se preliva; selo puno senki nekadašnjih stanovnika; prirodne boje i ublažena svetlost; zelena i narandžasta, vrlo živopisne boje; zelena, siva, tama; maglovito i senke…

(Petrovac, paštrovska sela) – strme planine iznad gornjih sela su, u stvari, roze ili pink; narandžasto i belo; Petrovac je zbog nečega uvek žut; jul u oktobru…

Odnos privatnog i javnog prostora

(kuća Bosnića) – privatno je ujedno i javno; zanimljivo da doći do jednog javnog (plaže) mora se proći kroz više privatnog; na klackalici, ali biće javni prostor; privatan prostor zaklonjen od javnosti; nisam osetila taj odnos, sve je bilo nekako „naše“; javna kuća bratstva i jedinstva; privatno u kući, javno na terasi; privatni prostor se shodno potrebama pretvara u javni…

(Tudorovići) – otuđenost bez komunikacije; crkva u selu i prožimanje oko nje; kuće su u nizu, svaka ograđena kamenom ogradom i tako je postavljena jasna granica koja okružuje privatno; privatni i javni prostori su zajednički; sve što pripada prošlosti je javno, sve što pripada sadašnjosti je privatno; dominantna pozicija omogućava sa jedne strane odličan pregled okoline a planina u zaleđu je svojevrsna zaštita i od ljudi i od prirodnih nepogoda…

(Petrovac, paštrovska sela) – povezanost i prožimanje javnog i privatnog u različitim segmentima, u nekim striktno određen proces razvijanja; nemogućnost obilaska Sv.Stefana me rastužuje; svako naselje ima svoj identitet i karakter neocekivano razlicit bez obzira na relativno male udaljenosti; Petrovac dozvoljava da priviriš u svaki njegov kutak; ne volim privatno…

Ljudi – artefakti – vizuelna prošlost

(kuća Bosnića) – skromno otmeni preci; svaki element u kući ima vrednost; skrivenost; očuvana tradicija; različiti a isti artefakti, prva flaša koka-kole; kontrast gornjeg dela kuće i podruma koji je neka vrsta artefakta; crveni sto i fotografije; kuća Bosnića je artefakt…

(Tudorovići) – artefakti govore o jednom mirnijem i sporijem načinu života od današnjeg – od toga da je oslikavan svaki crep kako bi dobio ličnu notu, do svih pronađenih ručno napravljenih artefakta; nisam smela da se potpuno opustim i zamislim sve te ljude, isuviše autentičnosti i nepodnošljivo za nas slabiće iz sadašnjosti; ručni rad; elementi tradicije i života; impresivni po pitanju tradicije; plavi prozori, fabrika vina, težak život; stare grilje i prozor; kopče sa kofera i đevđir…

(Petrovac, paštrovska sela) – duhovi prošlih ljudi su svuda prisutni-industrija turizma im ne može ništa; kao da je na pomolu zimski san, ali u redu- moze biti i kontemplacija; banak; zajednička zemlja; tucači kamena s druge strane puta; ručke za fioke; bakica koja na izložbi traži rakiju da nazdravi sa ostatkom „ekipe“…

Detalj iz kuće u selu Androvići (fotografija Đorđe V. Gregović)

Morfologija prostora

(kuća Bosnića) – kuća se postavlja kao platforma koja nam nagovještava da se nalazimo u zodi sklada i da treba da uočimo kontekst; puna kuća; kozja staza do Smokvica; stepenice; kaskade i nivelacija; kameni nasloni na terasama; unutrašnjost kuće nema veze sa položajem blizu mora; pritajeni tigar, skriveni lav; mnogo nivoa ali zgodno za parkirati kola; kamen i serpentine…

(Tudorovići) –prolazi; povratak prirode u ono što joj je jednom uzeto; Tudorovići su u planini, ali se objekti formiraju na zaravnjenim delovima. kuće su u nizu, podovi su ravni od drveta ili kamena; glavna ulica ili korzo; brdo, brdo, brdo, stepenice, ulaz, stepenice, celina…; imam utisak da svaka kuća ima pogled na more s neke tačke; otvoren pogled; volela bih da vidim kompjutersku animaciju Tudorovića s početka XX veka; sasvim neočekivane i prostrane zaravni; put, vijuge i uspon…

(Petrovac, paštrovska sela) – uspon, put; surova urbanizacija; guvna u selima; prostor se pametno kontroliše u organizaciji sela; nagib terena; mešavina socijalističke radne prošlosti i novog kapitala; tunel, most i skretanje…

Sociološki presjek

(kuća Bosnića) – sociološki aspekt je kompleksan ako se fokusiramo na pojedince, ali kolektivistički duh pokreće i one koji nijesu naviknuti na takve odnose; protok ljudi; zaključujući prema slikama, Bosnići su odraz jednog tadašnjeg koncepta življenj – od njihove odeće i stava do velikih brkova i lica bez osmeha na fotografiji, vidi se kako su želeli da ostanu upamćeni – kao jedna velika i dostojanstvena crnogorska porodica; partizanska zajednica; nastavnici i lekari; kao srce organizma ili hipofiza – ako je Budva motor a Petrovac probavni trakt; sudar sila – svi su otišli…

(Tudorovići) – napuštenost; patrijahalnost i film „Virdžina“; rast porodice i nadogradnja kuće; planinska seoska zajednica; iste sociološke grupe; isto kao i danas – in zanimanja, in plate, out zanimanja, out plate; ne postoji; super-ego; porodična drama…

(Petrovac, paštrovska sela) – nastaviće se…; Beograđani u Crnoj Gori su „kod kuće“; Rusi; rusko-crnogorska zajednica; ima mnogo majki koje guraju dečja kolica i redovno odlaze na masažu; brzina i Rusija…

*

Odgovori učesnika kolonije na drugi dio ankete koji je naslovljen Arhitektura i tradicionalno, daju jednu razuđenu mrežu utisaka koje na posjetioca ostavljaju prirodni i socijalni resursi Paštrovića. Učesnici kolonije su u prvom redu uočili prožimanje privatnog i javnog prostora i organsku vezu koja u tom odnosu postoji u paštrovskim selima. U anketi su bacili akcenat na preobražaj koji se može nagovijestiti u selima – kada životne potrebe i okolnosti potisnu razgraničenje privatnog posjeda i javnih potreba. Takođe i u kontekstu korišćenja javnog prostora za privatne potrebe. U tom smislu, kao tipična se izdvajaju seoska guvna i bistijerne/izvori.

Morfologija prostora, boje i dinamična mediteranska svjetlost su među učesnicima kolonije izazvali zanimljive ali i oprečne utiske. Njima nije stran doživljaj kuće Bosnića u roze boji, ali ni u boji kamena, sivoj. Vrlo upečatljivo su reagovali na napuštenost sela ističući duhove prošlosti i prisutnost sijenke u/na objektima. Iz tog kolorita odgovora i impresija, može se naslutiti određena vrsta respekta prema arhitektonskoj tradiciji pozicioniranoj u najboljim prirodnim uslovima i okruženju. Prepoznata je, takođe, i širina uticaja koji je u prethodnih pola vijeka na život i arhitekturu sela ostavilo širenje turizma pod prilično nekontrolisanim uslovima.

Na učesnike kolonije su snažan utisak ostavili ljudi u Petrovcu i svim paštrovskim selima koja su studijski obišli. Izrazita komunikativnost ovdašnjeg življa, otvorenost, gostoprimstvo – potencirani su kao karakteristike ljudi koji na ovom podneblju žive. Uočena je snažnija povezanost među članovima porodica u selima, kao i minimalne razlike unutar socioloških grupa (prvenstveno u selima Reževići i Čelobrdo). Uočljivo je, u nešto negativnijem kontekstu među učesnicima kolonije, i prisutnost stranih državljana koji generišu neku vrstu divlje urbanizacije na prostoru paštrovskih sela.

U svijetlu mnogobrojnih i jakih utisaka, nije bez osnova razmišljati o ekonomskoj i urbanističkoj potpori porodicama koje su izabrale život u paštrovskim selima, kao i onima koje bi to željele u narednom periodu. Odlični klimatski uslovi, povezanost sela sa glavnim saobraćajnicama, smireniji ritam svakodnevnice, povezanost ljudi sa prirodom na zdravim osnovama – sve je to dobar preduslov za oživljavanje i drugačije vrednovanje paštrovskih sela. Upravo u tom pravcu se mogu čitati razmišljanja učesnika kolonije data u ponuđenoj anketi.

Ova sažeta analiza ankete pokazuje zainteresovanost kreativnih ljudi za valorizovanje potencijala koji se prepoznaje u starim paštrovskim selima. Takođe, otkriva i doživljaj učesnika o savremenim tokovima života u tim sredinama, uticaj novih tendencija arhitektonske gradnje, ekonomski i sociološki karakter promjena u seoskom okruženju.

Koordinator projekta PUNA KUĆA – Đorđe V. Gregović

___________________________________________________________