Skršeni ljudi i skršene ćudi

Skršeni ljudi i skršene ćudi

Autor: Miloš Trifunović

Krš je na izgled sasvim jednostavan bend koliko i sam njegov naziv, ali iza naličja prostog rokenrol prašenja i dobro stilizovane kič, treš i stereotipne spoljašnjosti krije se dobro promišljen umetnički stav. Krš su 2004. godine osnovali Mika Živković, Gaja Vlajković i Maja Rajković kao muzičko-umetnički projekat, zasnovan na poetici raspada, siromaštva i neposrednom pristupu muzici.

Navedena poetika se predstavljala i u tome što je bend koristio improvizovani bubanj koji bi smislio Grunf iz Alana Forda, na primer. I svirački raspad je pre bio poželjan dodatak stilu, nego nešto što je za izbegavanje. Pesme su pisali svi i svako u svom stilu. Vremenom je bend postepeno evoluirao u pravcu rokenrol izraza, i sa dodavanjem pravog bubnja, kojeg svira novi član ali pravi bubnjar, Paja Rajković, ustaljuje se postava koja je imala još dve gitare i bas. Bend je počeo da ima prve veće koncerte u Beogradu, a zatim i po drugim gradovima u Srbiji i regionu.

Ono što je od tada postao zaštitni znak Krša su koncerti tulumskog karaktera, gde pored humora i neposrednosti, seljačke prostodušnosti, najviše dolazi do izražaja moć komunikacije benda sa publikom. Dešavalo se čak da publika, ponesena dobrom atmosferom, nastavljala da peva pesme Krša još dugo nakon kraja samog nastupa. Konačno, današnja postava Krša je rezultat fizičke odsutnosti Gaje Vlajkovića (Gaja se odselio u Prag, gde je na tajnom zadatku), dok je njegovo mesto gitariste preuzeo Žika Vlajković, koji je dodatno doprineo da se muzika Krša stilski dovrši do onoga što je danas, zadržavši sve vreme svoju karakterističnu poetiku. Gaja je svakako ostao ravnopravni član i redovno bend opskrbljuje novim genijalnim tekstovima i muzikom.

Bend je izgradio i jak vizuelni identitet, kako u oblačenju tako i u dizajnu svega što ima veze sa bendom, što ga čini scenski vrlo dobro uobličenom pojavom, na granici teritorije koju dele neki drugi, umetnički pretenciozniji bendovi i projekti. Svoj debi album Krš je objavio 2008. godine za idzavačku kuću Kornet. Na tom izdanju sublimirano je sve ono što je Krš do tada bio: ironični folk (pesma Sirotinju), gospel blues (pesma Kafu, Lenjost, na primer), rokabili (Afrika), pa čak po malo i indie pop (Zaljubljeni par). Do sada je bend učestvovao na festivalima kao što su Aps, Belef, Mif, Art & Music, Rekologija itd, i svirao je u skoro svim većim i manjim gradovima, gde se inače održavaju rok koncerti u Srbiji. Svoj dvogodišnji rad nakon prvog albuma predstaviće na novom albumu, čije je snimanje u toku.

Krš tako ostaje izvan svih posebnih pravaca, kao „nesvrstani“ autorski bend, koji je, sa druge strane, razumljiv svima. Svaki rif može da oseti svako ko je spreman da se prepusti bez inhibicija,i da ne očekuje od rokenrol muzike da po svaku cenu ima nešto vrlo pametno ali nejasno da kaže o svetu.

No Comments

Post A Comment

Skršeni ljudi i skršene ćudi

Skršeni ljudi i skršene ćudi

Autor: Miloš Trifunović

Krš je na izgled sasvim jednostavan bend koliko i sam njegov naziv, ali iza naličja prostog rokenrol prašenja i dobro stilizovane kič, treš i stereotipne spoljašnjosti krije se dobro promišljen umetnički stav. Krš su 2004. godine osnovali Mika Živković, Gaja Vlajković i Maja Rajković kao muzičko-umetnički projekat, zasnovan na poetici raspada, siromaštva i neposrednom pristupu muzici.

Navedena poetika se predstavljala i u tome što je bend koristio improvizovani bubanj koji bi smislio Grunf iz Alana Forda, na primer. I svirački raspad je pre bio poželjan dodatak stilu, nego nešto što je za izbegavanje. Pesme su pisali svi i svako u svom stilu. Vremenom je bend postepeno evoluirao u pravcu rokenrol izraza, i sa dodavanjem pravog bubnja, kojeg svira novi član ali pravi bubnjar, Paja Rajković, ustaljuje se postava koja je imala još dve gitare i bas. Bend je počeo da ima prve veće koncerte u Beogradu, a zatim i po drugim gradovima u Srbiji i regionu.

Ono što je od tada postao zaštitni znak Krša su koncerti tulumskog karaktera, gde pored humora i neposrednosti, seljačke prostodušnosti, najviše dolazi do izražaja moć komunikacije benda sa publikom. Dešavalo se čak da publika, ponesena dobrom atmosferom, nastavljala da peva pesme Krša još dugo nakon kraja samog nastupa. Konačno, današnja postava Krša je rezultat fizičke odsutnosti Gaje Vlajkovića (Gaja se odselio u Prag, gde je na tajnom zadatku), dok je njegovo mesto gitariste preuzeo Žika Vlajković, koji je dodatno doprineo da se muzika Krša stilski dovrši do onoga što je danas, zadržavši sve vreme svoju karakterističnu poetiku. Gaja je svakako ostao ravnopravni član i redovno bend opskrbljuje novim genijalnim tekstovima i muzikom.

Bend je izgradio i jak vizuelni identitet, kako u oblačenju tako i u dizajnu svega što ima veze sa bendom, što ga čini scenski vrlo dobro uobličenom pojavom, na granici teritorije koju dele neki drugi, umetnički pretenciozniji bendovi i projekti. Svoj debi album Krš je objavio 2008. godine za idzavačku kuću Kornet. Na tom izdanju sublimirano je sve ono što je Krš do tada bio: ironični folk (pesma Sirotinju), gospel blues (pesma Kafu, Lenjost, na primer), rokabili (Afrika), pa čak po malo i indie pop (Zaljubljeni par). Do sada je bend učestvovao na festivalima kao što su Aps, Belef, Mif, Art & Music, Rekologija itd, i svirao je u skoro svim većim i manjim gradovima, gde se inače održavaju rok koncerti u Srbiji. Svoj dvogodišnji rad nakon prvog albuma predstaviće na novom albumu, čije je snimanje u toku.

Krš tako ostaje izvan svih posebnih pravaca, kao „nesvrstani“ autorski bend, koji je, sa druge strane, razumljiv svima. Svaki rif može da oseti svako ko je spreman da se prepusti bez inhibicija,i da ne očekuje od rokenrol muzike da po svaku cenu ima nešto vrlo pametno ali nejasno da kaže o svetu.

No Comments

Post A Comment